razgovarali s voditeljem i autorom seminara, Zlatkom Pejićem.

Na neki način, bolest je rezultanta svih pogrešaka koje činimo, ali istovremeno i izraz naše tjelesne inteligencije, koja nas na njih upozorava: borba protiv bolesti utoliko je borba protiv nas samih, pri čemu se najčešće zaboravlja na – zdravlje. Prilagodba vječno promjenjivim utjecajima iz naše okoline ustvari je jedina konstanta života – te je upravo prilagodljivost organizma, sposobnost uspostavljanja ravnoteže (a ne otpornost na bolesti) ono što nas održava zdravima. Ipak, iako u tijelu izvorno postoji kôd koji prepoznaje svoje optimalno stanje – dugoogodišnje pogrešno držanje ili pak neaktiviranje ili pretjerano aktiviranje određenih dijelova tijela, zbog potreba specifičnih radnji i poslova (vožnja automobila, bavljenje tenisom itd.) dovodi do, kako to stanje naziva autor seminara, tzv. senzorno-motorne amnezije, stanja trajnog disbalansa u kojem tijelo “zaboravlja” svoj optimum. Težnja kvalitetnom životu trebala bi biti usmjerena upravo “čišćenju” senzorno-motornih amnezija iz tijela, te skladnoj raspoređenosti na?ih fizičkih sposobnosti, s ciljem dugovječnosti i zdravlja.

Kako dolazi do trajnog disbalansa u tijelu?

Pejić: Kako naš organizam, kad promatramo držanje, nije simetričan, ne možemo govoriti o idealnoj ravnoteži (o odnosu desne i lijeve strane), no ono što je važno razlikovati jest disbalans u držanju koji proizlazi kao posljedica traume koja se odražava i na držanje. Kada se ne rješavamo te traume, tada nastaje adaptirana trauma odnosno, kroz dugi niz godina nastaje senzorno motorna amnezija.

Kako izbjeći disbalanse koji se dešavaju uslijed potreba specifičnih poslova?

Pejić: »čovjek  je biće koje se prilagođava djelatnostima, odnosno uvjetima rada i slično. Danas se ljudi znantno manje fizički kreću, no takvu prilagodbu plaćaju zdravstvenim poteškoćama. Ne možemo reći da je takav disbalans nešto normalno, nego moramo zauzeti aktivniji stav i disbalans korigirati – komplementarnim metodama (npr. sjedenje zahtijeva kretanje), kojima ćemo aktivirati zapostavljene skupine mišića i time utjecati na držanje i položaj kostalne strukture

Koliko su fiziološki poremećaji povezani s mentalnim obrascima?

Pejić: Uz sve napore da danas drugačije poimamo čovjeka, još uvijek odvajamo psihu od fizičkog dijela što nikako nije dobro jer mi jesmo jedna cjelina sa različitim polaritetima koji su u međusobnoj vezi i prožimaju se utjecajima. Stoga ne samo u istočnjačkoj tradiciji, nego o na Zapadu (počev?i od stare Grčke) imamo ideju zdravog duha u zdravom tijelu. I stvarno, sreća i zadovoljstvo mogu isto tako dolaziti iz fizičkog balansa. Primjerice, ako dobijete na lutriji, a u isto virjeme vas boli kralježnica i ne možete hodati – ne možete reći da ste sretan čovjek. Ono što se ošteti i ne može se popraviti, ne možete kupiti novcem. No isto tako ne treba zanemariti psihogene  faktore. Kroz taj pristup možemo također utjecati na stanje tijela, no nije dobro davati prednost jednom ili drugom, nego ih treba promatrati kao cjelinu.

Kako iznova pronaći svoj optimum?

Pejić: Prije svega treba iz vizije sebe isključiti neprestano uspoređivanje s nekim drugim jer to može stvoriti frustraciju. Svatko od nas ima svoj optimum – on je autonoman. Kada ga dosegnemo, osjećamo ga kroz simptom zadovoljstva. No, dosezanje optimuma nije toliki problem koliko je održavanje tog stanja teško. Naime, ako nismo odredili prioritete u životu, kao što je njega života samog (kroz prehranu, kretanje, vježbanje itd.), tada nas nametnute obveze – bilo da su posljedica osobnih ambicija ili očekivanja okoline - odmaknu od naših osobnih izvornih potreba te ulazimo u stanje “preživljavanja”, gdje nam utjehu daju materijalna dobra, ali nas nikako ne čine zadovoljnima i zdravima.