Zašto bi netko na sedam dana otišao na planinu, živio u drugačijim uvjetima od onih na koje je navikao, po cijeli dan vježbao, hodao, disao, meditirao u šumi…?
Informacije o seminaru Put prirode često se prenose „usmenom predajom“, a ljudima je nerijetko teško i shvatiti o čemu se zapravo radi. Mnogi se polaznici vraćaju iz godine u godinu, a opet nekako seminar uvijek ima oznaku malog misterija. Čini se da je za Put prirode bitno prije svega doživjeti emociju…
Korijen brojnih problema, bilo fizičkih, psihičkih, emocionalnih, svakako je u našem udaljavanju i sustavnom negiranju svoje osobne prirode pa je ovaj seminar, pod nazivom Put prirode, svojevrsno vraćanje na „tračnice“ same prirode.
Sama činjenica da su na Risnjaku sasvim drugačiji uvjeti od onih na koje smo navikli, budi nam adaptacijske sposobnosti koje, naravno, djeluju stimulativno na svim razinama našeg bića, a krajnji je rezultat da se osjećamo snažnije, sigurnije, mentalno i emocionalno stabilniji te povećane svijesti o sebi samima i vlastitim mogućnostima.
Moderni je život napravio toliku distancu u odnosu između nas i prirode, da nam je ona gotovo postala nepoznanica kao što je bila i pračovjeku, ali sad naravno iz drugačije perspektive. Stoga nije jednostavno nakon jednokratnog doživljaja tog seminara imati jasnu sliku svih kvalitativnih pomaka koje smo doživjeli, pa vjerujemo da je i to razlog zašto se ljudi često vraćaju. Lako je moguće da nikad ne uspijemo protumačiti, a time i razumjeti, sve ono lijepo što nam se dogodi u takvim trenucima. To ne trebamo shvatiti kao hendikep, već kao znak beskrajnih mogućnosti, tako se i priroda nama ukazuje – s tisućama mogućnosti.
Nacionalni park Risnjak ne posjeduje jednu atrakciju, poput, primjerice, slapa zbog koje bi se ljudi samo kretali od točke A do točke B s ciljem da samo vide slap, i time se dovedu u nemogućnost korespondiranja s ukupnim prostorom. To je važno za seminar Put prirode, kojemu je bitan doživljaj cjeline i ravnoteže, i omogućuje nam potpuni doživljaj snage prirode. Za Risnjak je također specifična i nevjerojatna izmjena temperature, vremenskih uvjeta (iako se radi o sedmom mjesecu), tako da ta dinamika igra gotovo terapeutsku ulogu, ali i slikovito izražava sve atribucije prirode.
Put prirode uvelike se razlikuje od raznih izletničkih programa jer su potonji primarno orijentirani na cilj da dođemo do jedne specifične točke i pritom se dobro zabavimo i družimo te da budemo fizički aktivni – što je korisno. Međutim, ako tome pridružimo program koji nas stavlja u pojačanu interakciju s okruženjem, što podrazumijeva i posebnu prehranu, vježbe disanja, razne oblike doživljajnih vježbi itd., otvaramo novu, specifičnu i snažnu mogućnost rekonstrukcije našeg stanja. Mogli bismo reći da na Putu prirode postajemo dijelom prirode, a nismo samo ljubitelji ili posjetitelji prirode.