Silvijino iskustvo Obnavljanja

Silvija Tomčik Kelly, učiteljica Plesa 5 ritmova i voditeljica istoimenog programa na Makronovinom seminaru Obnavljanje - cjelovit pristup zdravlju žene, vrlo je inspirirana hvarskim iskustvom, koje je odlučila podijeliti sa svima nama - hvala Silviji!

Upravo sam se vratila sa 7-dnevnog seminara "Obnavljanje - Cjelovit pristup zdravlju žene" koji je organizirala Makronova, a vodila Jadranka Boban Pejić uz razne gošće i terapeutkinje.

Seminaru je ovo 4. put da se odvija u predivnom Hvaru, za vrijeme listopada, kad je tamo baš onako mirno da se sva ljepota prirode i mora može duboko udahnuti u sebe. I meni je ovo 4. put da dolazim i sretna sam da svake godine dolazim na seminar sve manje zgažena i iscrpljena. Ove godine sam tako, osim što sam vodila svaki dan 1 sat plesa 5 Ritmova, s veseljem i upijajućim tijelom i duhom sudjelovala na drugim programima, kao što je makrobiotičko kuhanje za žene koji je fantastično, duhovito i primamljivo, te nadasve iskusno i iskreno vodila Jadranka. Na svakom njenom predavanju sam naučila nešto novo i vrlo korisno za svoje tijelo, tj. za obnavljanje svoje vitalne energije, za koju sam osim vanjskih uzroka najvise ja sama sada odgovorna. Ovim poslom kojim se ja bavim i s mojom ljubavlju prema plesu a i tijelu, našla sam makrobiotički pristup hrani i životu vrlo komplementarnim i podržavajućim. Zato se često desi da mi voditeljice programa navečer skužimo da smo se jedne drugima nadovezivale, tj. pričale i radile na istoj stvari – svaka svojim stilom i iz svoje perspektive. I tako činile cijelu priču sve cjelovitijom. I zato se ples 5 Ritmova super uklapa u ovaj seminar, i sretna sam što su ga sudionice tako otvoreno, znatiželjno i s povjerenjem iskušale same na sebi plešući! Svaki dan smo putovale iz jednog ritma u drugi, iz jednog dijela nas u drugi, i opet na taj način zaokruživale to putovanje.

Osim predavanja o prehrani i kuhanju (te mljac degustacijama), program je bio bogat jutarnjim Do-In vježbama ili bodyworkom, pa vježbama za kralježnicu (uživala sam u polaganom i postupnom buđenju svoje cijele kralježnice), radionicama komunikacije i kreativnosti, vježbanjem body tehnike tik uz more, individualnim tretmanima shiatsua, aromamasaže i Dr. Hauschka tretmana. Svaki dan imale smo i priliku slušati kratka, a zanimljiva predavanja. Sve to je pratila odlična makrobiotička hrana od doručka, ručka i večere, i na kraju dan smo završavale krugom otvorenog srca.

Meni je bilo najposebnije od svega biti članica tima žena, koje su sve do jedne potpuno posvećene svojem poslu i rade ga s ljubavlju te ga tako i dijele sa drugima i kroz nj rastu. Bila sam gladna takvog društva i podrške, takve bogate različitosti, i stvaranja seminara na jedan način povjerenja na koji je to Jadranka i ove godine učinila.

Ovaj seminar iskreno i iz dubine srca preporučam ženama, jer pruža korisno znanje, podržavajuću zdravu i organsku hranu pripremljenu na makrobiotički način, odmor na jednom od naljepših mjesta u Hrvatskoj, druženje i dijeljenje s grupom žena iz svih krajeva, priča i godina, vrijeme samo za sebe bez uobičajenih briga i odgovornosti i svakodnevnih poslićia i navlačenja na sve strane osim u sebe, te upoznavanje s raznim drugim metodama i tehnikama koje podržavaju naše osvještavanje i ljubav.

Hvala svima koji su sudjelovali na seminaru, u bilo kojem segmentu i sretna sam što sam i ja sa plesom 5 Ritmova bila njegov dio.

Hvala Jadranki, što nam je pročitala ovaj dio iz knjige Žene koje trče s vukovima jer me duboko dira i potvrđuje ono što i kako ja radim na svojim radionicama i što me je Gabrielle učila. Pa ga dijelim i sa svima vama, kojeg god da vam je tijelo spola.

U instinktivnoj psihi, tijelo se smatra senzorom, mrežom za obavješćivanje, glasnikom koji posjeduje splet komunikacijskih sustava - kardiovaskularni, respiratorni, kosturni, autonomni, kao i osjećajni i intuitivni. U zamišljajnom svijetu, tijelo je snažan nosilac, duh koji živi u nama, molitva života samo za sebe. U bajkama ga se prikazuje čarobnim predmetima koji imaju nadljudske značajke i sposobnosti, te se smatra da ima dva para ušiju, jedan za slušanje svjetovnih stvari, drugi za slušanje duše; dva para očiju, jedan usmjeren na uobičajen pogled, drugi za dalekovidnost; dvije vrste snage, snagu mišića I nepobjedivu snagu duše. Popis tih parova u tijelu nema kraja.

….

Tijelo je višejezično biće. Ono govori svojom bojom i temperaturom, naletom prepoznavanja, žarom ljubavi, pepelom boli, toplinom uzbuđenja, hladnoćom neuvjerenosti. Govori stalnim sitnim plesom, koji put se ljulja, koji put trza, a koji put trese. Govori srcem koje skače, duhom koji pada, ponorom u sredistu, porastom nade.

Tijelo se sjeća, kosti se sjećaju, zglobovi se sjećaju, čak se i mali prst sjeća. Sjećanje je zabilježeno u slikama i osjećajima unutar samih stanica. Kao i spužva ispunjena vodom, gdje god pritisnemo, izazmem, čak i lagano dotaknemo, sjećanja iz tijela izlaze u potocima.

Umanjiti ljepotu i vrijednost tijela na bilo što manje od veličanstvenosti znači natjerati tijelo da živi bez pravog duha, pravog oblika, bez svojeg prava na ushit. Smatrati nekoga ružnim ili neprihvatljivim, jer ljepota te osobe nije uključena u trenutačnu modu, nanosi duboke povrede prirodnoj radosti koja je dio divlje prirode.

…

Tijelo nije samo kakva tupava stvar iz koje se pokušavamo izvući. Valjano gledano, ono je raketa, niz atomskih krivulja, splet neuroloških poveznica s drugim svjetovima I doživljajima.

…

Skloni smo razmisljati o tijelu kao o nečem "drugome" koje čini što čini, donekle bez nas, pa ako ga "tretiramo" kako treba, onda će nam pružiti "dobar osjećaj". Mnogi se ljudi odnose prema tijelu kao da je ono kakav rob, ili se čak i dobro odnose prema njemu, ali ipak očekuju da slijedi njihove želje i mušsice kao da je rob.

Neki kazu da duša prosvjetljuje tijelo. No, zamislimo za trenutak da tijelo prosvjetljuje dušu, da joj pomaže u prilagođavanju svjetovnome životu, da procesira, prevodi, pruža čistu stranicu, tintu i pero kojima duša može ispisivati nas život? Zamislimo, kao u bajkama o onima koji mijenjaju oblik, da je tijelo Bog za sebe, učitelj, mentor, dokazani vodič? Što onda? Je li mudro čitav život kažnjavati toga učitelja koji mnogo toga može ponuditi i prenijeti? Želimo li provesti čitav život dopustajući drugima da nas odvajaju od našega tijela, da sude o njemu i pronalaze mu mane? Jesmo li dovoljno snažne da prestanemo slušati glas većine te da iskreno i duboko poslušamo tijelo kao moćno i sveto biće? 

Pogrešna je ta isključiva predodžba naše kulture o tijelu kao skulpturi. Tijelo nije mramor. To mu nije svrha. Njegova je svrha da štiti, sadržava, podupire i potpaljuje duh i dušu u sebi, da bude spremnik za sjećanje, da nas ispuni osjećajima – to je vrhunska psihička okrepa. Svrha mu je da nas uzdigne i hitne uvis, da nas osjećajima koji dokazuju da postojimo, da smo ovdje, da nam dade temelje, vaznost, tezinu. Pogrešno je razmišljati o tijelu kao o mjestu koje napuštamo, kako bi poletjeli prema duhu. Tijelo je pokretač tih dozivljaja. Bez tijela ne bi bilo osjećaja da prelazimo pragove, ne bismo osjećali podizanje, visinu, bestežinsko stanje. Sve to proizlazi iz tijela. Tijelo je lansirna lampa. U prednjoj kapsuli duša omamljena gleda kroz prozor u tajanstvenu zvjezdanu noć."

Iz knjige Žene koje trče s vukovima, Clarisse Pincola Estes, izdanje Algoritam