Reciklirani dječji rođendan

Blogerica Green Eyed Momster priželjkivala je kćeri prirediti zeleni roćkas. Ali, objasnite vi četverogodišnjakinji principe održivog razvoja kad se radi o - njenoj torti. 

... Evo me dva tjedna nakon rođendana. Zapravo bila su dva, jedan za obitelj i jedan samo za klince. Jesu li bili zeleni? Pa, tako-tako. Izabrali smo neka komotna rješenje i neka zelena, ali bar su se svi dobro zabavili, piše Belinda, a.k.a. Green Eyed Momser, a prenosi Via positiva.

Želim li doista organizirati zeleni rođendan, moram početi planirati na vrijeme. I to poprilično unaprijed. To sam sada temeljito naučila. Pripremajući pizzu, zavapila sam: "Ajaj! Čime će brisati ruke? Imamo li nezaflekanih kuhinjskih krpa?"

Muž je prekopao ladicu. «Imamo četiri tehnički čista ubrusa, djelomično ukrašena mrljama." Šestero djece, sedmero odraslih. O, da. Brisat će se masne ruke.

Postavljajući pitanje "Imamo li papirnate salvete?", osjetila sam ugriz zelene krivnje. Imali smo ih. I tako sam poslala krivnju da prošeta.

Racionalizacija me utješila. Svaki dan svjesno odabiremo proizvode koje koristimo. Od koga kupujemo hranu, kako naši postupci utječu na okoliš... Ako tu i tamo zatrebamo nešto što se baca nakon upotrebe, što se može. Drugi put ćemo bolje planirati.

Počastili smo se mini pizzama (priznajem, sastojci nisu bili organski), sokom od ekološki uzgojenog voća, domaćim kolačićima u obliku bubamara, kakve je Georia zamislila - koji su bili super fini i super zgodni. Ispekla sam ih sama.

Nekoliko dana prije, na proslavi s obitelji Georgiu je uhvatilo pohlepno raspoloženje nakon što je primila zadnji poklon. "To je sve? Nitko više neće doći na moj rođendan?" Drugi dan smo porazgovarale.

"Znaš, kad tražiš još poklona u trenutku kad su te upravo darovali, to te čini pomalo pohlepnom. Kao Edgara u Mačkama iz visokog društva.  Zabavno je dobivati poklone. Toliko zabavno da ih želimo još. I još. Ali treba cijeniti sve one koji su mislili na tebe i donijeli ti dar, pa makar i neki blesavi koji ti se ne sviđa."

"Mama, prestani."

"Prije zabave s prijateljima želim da znaš da je prekrasno zahvaliti gostima kad ti uruče zamotuljak. Daj im na znanje da to cijeniš. Ljudi se loše osjećaju ako samo tražiš još. Čak i ako tražiš još jer je zabavno dobivati poklone."

"Znači, sutra - više gostiju, više poklona", veselo je zaključila.

"Da. I možeš reći 'hvala' svakom gostu što je došao i razveselio te. A ako još donese i poklon, to je zbilja tako lijepo da poželiš da bude siguran kako to cijeniš. Razumiješ?"

"Da! Jer tako ću dobivati više poklona!"

Dobro, to je bilo bolno. Ujedno i glavni razlog što sam željela da poklone otvori kad ostanemo sami - iako sam u vezi te ideje dobila packe. No, ispalo je da je zbilja shvatila.

Na dječjem rođendanu dražesno je odmotavala poklone, a ja sam bila ponosna. Dobila je više-manje sve što je stavila na svoju listu želja, osim bojica za lice, vilinske haljine, kućice za ptice i još ponečeg. Georgia je vrlo sretno dijete. Jednog dana će to moći cijeniti - za sada još ne.

Rođendanska zabava bila je jednostavna. Ništa posebno. Hrvali smo se s pohlepom i bili rubno zeleni. Nitko nije doživio trenutak prosvjetljenja, ni jedna bubamara nije ozlijeđena, proždrljivost i radost odnijele su pobjedu, a Georgia sada ima četiri godine.

www.mediapositiva.hr