Genetski modificirane laži
Objavljeno: 24.3.2008.

Genetski modificirane laži - intervju s Jeffreyjem Smithom

Što genetski modificirano sjeme ima s demokracijom? Sve! Pogotovo kad se bez vlastitoga znanja postane dijelom eksperimenta koji uključuje tehnologiju s nepoznatim i možda katastrofalnim posljedicama.

 

Časopis Vizionar objavio je intervju s Jeffreyom M. Smithom, autorom knjige Sjeme obmane, iz emisije Na rubu znanosti, a u Makronovi s njim je razgovarao Krešimir Mišak.

 


Jeff Smith je simpatičan, nasmiješen i blag mladi čovjek koji je, poput nekog misionara, u stanju do besvijesti i neumorno, uvijek s istim ljubaznim osmijehom na licu, objašnjavati teze iz svoje knjige.  Jednom riječju - aktivist. Onaj pravi, koji aktivno djeluje i dok šeće ulicom, naručuje u restoranu ili podnosi nekoliko intervjua dnevno, kao što je bilo tijekom njegova posjeta Zagrebu u lipnju 2005. Usprkos žestini sadržaja njegovih priča i teza, njegov glas se nikad ne podiže, niti on kao osoba širi ikakvo ozračje nasilja – što je čak i u suprotnosti opravdanoj ljutnji koju možete osjetiti ako pročitate njegovu knjigu Sjeme obmane. Tko nas to obmanjuje i kako? Odgovor zna Jeff. Svoje je spoznaje podijelio s nama.

 

Vizionar: Tvrdite da se nalazimo usred najvećeg eksperimenta s hranom u povijesti. Koliki je opseg tog eksperimenta, za početak – po količini zasađenih polja i postotku hrane kontaminirane GMO-om u Americi, odakle vi dolazite?

 

 

Jeffrey: U svijetu postoje polja veličine tri Velike Britanije na kojima se uzgaja GMO. Četiri glavna usjeva su: soja, kukuruz, pamuk i uljana repica, a upotrebljavaju se za proizvodnju biljnog ulja. Genetski modificirana soja i kukuruz imaju mnogo derivata, npr. sojin lecitin i kukuruzni sirup koji se koriste za proizvodnju biljnog ulja, a za to se koristi i canola tj. uljana repica. Osobito soja i kukuruz imaju derivate koji se koriste u proizvodnji velikog dijela prehrambenih proizvoda, pa 70 posto hrane koju Amerikanci danas jedu sadrži neke genetski modificirane sastojke. Riječ je o doista ogromnom eksperimentu. To zapravo i nije pravi eksperiment jer se svaki eksperiment provodi u kontroliranim uvjetima i nadzire se. U ovom slučaju dajemo ljudima tu hranu bez ikakve kontrole i nadzora. Moguće je da je došlo do velikih promjena u fiziologiji i ozbiljnih zdravstvenih problema, ali oni nisu istraženi. Nedugo nakon što je GM soja uvedena u Veliku Britaniju, broj ljudi alergičnih na soju porastao je za 50 posto. Možda vjerujete da se provode eksperimenti kako bi se na temelju njih utvrdilo jesu li ljudi više alergični na GM soju, ali takva istraživanja nisu nikad napravljena.

 

 

Vizionar: 2003. godine predsjednik Bush je izjavio da bi se pomoću GMO-a mogao riješiti problem gladi u Africi, te da Europa stoji na putu ostvarenja tog cilja. No, u knjizi ste opisali plan biotehnoloških tvrtki kojeg su one i predstavile na nekim konferencijama, čiji se cilj čini nešto drukčijim.

 

Jeffrey: Arthur Andersen Consulting surađivao je s Monsantom, najvećim proizvođačem genetski modificirane hrane. Ta je tvrtka 1990-ih zamolila svoje direktore da opišu kako bi, prema njihovom mišljenju, trebala izgledati savršena budućnost za 15-20 godina. Monsantovi su direktori opisali svijet u kojem će 100 posto komercijalnog sjemenja biti genetski modificirano i patentirano. Savjetnici su zatim na temelju toga izradili strategiju i taktiku kako bi taj cilj i ostvarili. Na istoj su konferenciji predstavnici jedne druge biotehnološke korporacije na video-zidu predstavili dijagram na kojem su predložili preuzimanje 90 posto komercijalnog sjemenja u roku od pet godina. Njihova je namjera preuzeti opskrbu hranom u svijetu. Godine 1992., kada je SAD definirao svoju politiku o genetskom inženjeringu, cilj je bio povećati američki izvoz. Vijeće konkurentnosti, kako se to vijeće nazivalo, dalo je nalog američkoj Agenciji za hranu i lijekove (FDA) kao i svim drugim agencijama da te stvari što brže izbace na tržište. Zbog toga se GM-hrana pojavila na tržištu prije nego što su napravljena adekvatna testiranja, i zbog toga ta testiranja još uvijek nisu provedena. To je neka vrsta spoja američkih multinacionalnih kompanija i  Vlade kako bi diljem svijeta pokušali stvoriti spremno tržište. Otprilike u isto vrijeme kad je  predsjednik Bush to izjavio, američko Ministarstvo vanjskih poslova tvrdilo je da je GM pamuk velika pomoć zemljoradnicima u Africi. No ovog je mjeseca (razgovor je vođen u lipnju 2005, op. K.M.) objavljeno izvješće koje je pokazalo da su zemljoradnici na tom području doživjeli katastrofu. Većina od ukupno 36 zemljoradnika koji su uzgajali GM-pamuk pretrpjela je teške gubitke. Slična se stvar dogodila i u Indiji. Iako je tvrtka Monsanto izjavila da je napravljen veliki pomak, indijska je vlada tvrdila da su zabilježeni drastični gubici, te je od Monsanta zahtijevala da zemljoradnicima plati odštetu u iznosu od deset milijuna dolara. Kada je Monsanto to odbio, vlada ih je prije dva tjedna izbacila iz te države. Biotehnologija nije ispunila brojna obećanja. No još je strašnija činjenica da je politička motivacija da se ta hrana pojavi na tržištu bila toliko jaka da je donesena odluka da se ignorira znanost. Kada čitate dokumente u FDA-u vidite da znanstvenici tvrde kako ta hrana može prouzročiti alergije, otrove, nove bolesti i poteškoće u ishrani. Nagovarali su svoje nadređene da pokrenu dugoročna istraživanja o sigurnosti takve hrane. Međutim, osoba koja je bila zadužena za politiku bivši je odvjetnik tvrtke Monsanto. Kasnije je taj isti čovjek postao potpredsjednik tvrtke Monsanto. Nadglasao je znanstvenike i dopustio da ta hrana dođe na tržište bez ikakvih testiranja o njezinoj sigurnosti.

 

Sprega vlasti i biotehnologije

 

Vizionar: Čini se da je u ovoj priči glavni negativac Monsanto. Možete li nam navesti nekoliko primjera na koji način Monsanto utječe na vladu, ministre i vladajuće strukture u pojedinim zemljama?

 

Jeffrey: Postoje brojni primjeri koji pokazuju da je Monsanto utjecao na vladu i da je na taj način manipulirao njezinim odlukama. Čuli ste za slučaj osobe zadužene za američku politiku koja je nekoć bila odvjetnik, a kasnije i potpredsjednik tvrtke Monsanto. Neki su Monsantovi istraživači napustili tvrtku i zaposlili se u FDA-u, u odjelima koji su ocjenjivali njihova istraživanja. Neki su vladini znanstvenici u Kanadi svjedočili da su dokumenti, u kojima se kritizirala tvrtka Monsanto, ukradeni iz zaključanog ureda. Osim toga su izjavili da im je Monsanto ponudio mito u iznosu od 1-2 milijuna dolara kako bi odobrili genetski modificirani proizvod bez provođenja daljnjih testiranja. K tomu, Monsanto je nedavno američkom Ministarstvu pravosuđa platio kaznu u iznosu od 1,5 milijuna dolara jer je otprilike stočetrdesetorici indonezijskih službenika ponudio mito kako bi na taj način dobio odobrenje za GM-pamuk. Postoje i primjeri u kojima su pokušali manipulirati znanošću. Pogledate li njihova istraživanja, vidjet ćete da su razvodnili GM-soju s 12 na 1 posto prije nego što su time hranili životinje. Izostavili su najinkriminirajuće dokaze u vezi s genetski modificiranim mliječnim proizvodima. Znanstvenici koji su radili za Monsanto pasterizirali su mlijeko 120 puta duže nego što se to obično radi, kako bi degradirali proteine. Promijenili su formule i druge stvari kako bi dokazali da njihovi proizvodi nisu štetni. Utjecali su i na vladu i na znanost, a manipulirali su i medijima. U Americi se na Fox televiziji trebala emitirati emisija u četiri dijela. Monsantovi su odvjetnici poslali prijeteće pismo u kojem su zaprijetili televizijskoj postaji i njezinom vlasniku Rupertu Murdochu da tu priču ne objavljuju. Emisija na kraju nije bila emitirana. Jedan je izdavač također primio prijeteće pismo Monsantovih odvjetnika, i na taj je način spriječeno objavljivanje knjige u kojoj se kritizira Monsanto. Zbog Monsantovog straha od gubitka čitavo je jedno izdanje magazina «Ecologist» moralo biti uništeno. Monsanto je osnovao i ured za odnose s javnošću i lažne industrijske koalicije koje su posjećivale korporacije poput New York Timesa, USA Today i drugih vodećih medije. Pokušali su na njih vršiti pritisak da ne objavljuju priče u kojima se kritizira genetski inženjering. Monsanto i druge korporacije ulagale su ogromne napore da pomoću medija, znanosti i vlade stvore dobru sliku o biotehnologiji.

 

Vizionar: Čini se, dakle, da na strani Monsanta stoje i znanost i vlada, ali katkad se stječe dojam da je i zakon na strani te tvrtke. U jednom je slučaju tužen zemljoradnik čije je polje kontaminirano protiv njegove volje. Postoji i primjer gdje je jedna tvrtka stavila natpis da njezina hrana ne sadrži posebne dodatke koju je Monsanto također tužio.

 

Jeffrey: Kada zemljoradnik od Monsanta kupi genetski modificirano sjeme koje je otporno na herbicide, to je zamišljeno na način da on mora i dalje uzimati samo njihove herbicide jer je sjeme otporno samo na te herbicide. On je također primoran potpisati obrazac kojim se obvezuje da će kupovati samo Monsantovu verziju herbicida, da će svake godine ponovno kupovati to sjeme te da neće kupovati drugo sjeme. Monsanto je prijetio sudskom tužbom, štoviše tužio je 90 američkih zemljoradnika. Tim je tužbama, temeljenim na tvrdnjama da su zemljoradnici koristili genetski nemodificirano sjeme,  zaradio 15 milijuna dolara.  Jedan je kanadski zemljoradnik uzgajao uljanu repicu, a uljana repica sa susjednih polja zagadila mu je zemlju. Naime, pokraj njegove farme nalazio se put kojim su vozili kamioni. Vjetar je nosio sjeme s kamiona i ono je na taj način dospjelo do njegove farme. U ovom je slučaju Monsantovo sjeme zagadilo farmu tog zemljoradnika i uništilo sjeme koje je on sakupljao 15 godina. No Monsanto je tužio njega jer je Monsantovo intelektualno i patentirano vlasništvo sada raslo na polju tog čovjeka. Sudac je izjavio da je to u redu i Monsanto je dobio tužbu. Nije bilo važno jesu li uzrok kontaminaciji  insekti, vjetar ili neki drugi prirodni postupci, bilo je važno jedino da se radi o Monsantovom patentiranom vlasništvu, zbog čega je to sada bio Monsantov usjev. To pokazuje na koji se način Monsanto koristi sudovima kako bi preuzeo opskrbu hranom. Iako se to dogodilo sasvim slučajno, zemljoradnik više nema kontrolu nad svojim sjemenjem.

 

Rizici i epidemije

 

Vizionar: I jedan Monsantov GM-goveđi hormon se proslavio, zar ne?

 

Jeffrey: Taj se hormon daje kravama kako bi davale više mlijeka. Mnoge mljekare u SAD-u znaju da potrošači ne žele jesti mliječne proizvode od krava koje su primale te hormone. Mljekara Oakhurst u Maineu na kartone mlijeka stavila je natpis: «Zemljoradnici jamče. Bez umjetnih hormona.». Monsanto je tužio mljekaru Oakhurst tvrdeći da je to nelegalno jer se na taj način stvarao dojam da je goveđi hormon, koji su oni prodavali, štetan. Postigli su sporazum. Sada je mljekara na svojim kartonima dodala i rečenicu koja glasi da prema američkoj Agenciji za hranu i lijekove nema razlike između krava koje su dobile taj hormon i onih koje ga nisu dobile. Tu je rečenicu napisao bivši odvjetnik tvrtke Monsanto koji je kasnije postao zadužen za politiku FDA-a. To ustvari nije istina. Znanstvenici koji rade u FDA-u tvrde da postoji znatna razlika. U mlijeku krava kojima je ubrizgan taj hormon postoji povećana razina hormona IGF-1. Istraživanja su pokazala da je kod žena u predmenopauzi, a koje su mlađe od 50 godina i koje u tijelu imaju veliku razinu IGF-1, sedam puta veća vjerojatnost da će oboljeti od raka dojke. Kod muškaraca je četiri puta veća vjerojatnost da će oboljeti od raka prostate. IGF-1 je u mlijeku i preko mlijeka ulazi u ljudsko tijelo. A  njegova se razina drastično povećava u mlijeku krava kojima je davan taj hormon. Razlika doista postoji, i ona je vjerojatno vrlo ozbiljna. No Monsanto se opet izvukao pomoću te rečenice. To nije prava znanost, to je politička znanost. I primjer kako se Monsanto koristio sudovima i FDA-om kako bi učvrstio poziciju.

 

Vizionar: U medijima se često čuje teza da GM-hrana možda i nije zdrava, ali ionako ništa od onoga što jedemo nije baš zdravo, a nema ni dokaza da može ubiti ljude. No, nije li krajem 80-ih godina prošlog stoljeća izbila smrtonosna epidemija kod koje je igrom slučaja otkriveno da je uzrok bio GMO?

 

Jeffrey: Tijekom 1980-ih oko 5 do 10 tisuća ljudi se razboljelo, a otprilike 100 ih je umrlo zbog posljedica konzumiranja kontaminirane verzije dodatka hrani koji se zove L-triptofan. Radilo se o proizvodu samo jedne tvrtke. Ta je japanska tvrtka imala GM bakterije kako bi na ekonomičniji način proizvela taj dodatak hrani. Postupak genetskog inženjeringa prepun je nepredvidivih nuspojava. Nedavno je istraživanje otkrilo da dodavanje samo jednog gena može prouzročiti stotine ili tisuće mutacija DNK. Jedno je drugo istraživanje pokazalo da, doda li se svega jedan gen u DNK, pet posto gena mijenja svoju razinu izražavanja. Postoje i mutacije odmah oko mjesta ubrizgavanja gena, postoje i geni koji se mogu potpuno uključiti ili isključiti. Može doći do cijelog niza nepredvidivih nuspojava. Uglavnom, dok je ta tvrtka proizvodila tu GM-bakteriju, dogodilo se nešto što je stvorilo otrovne tvari. Možemo gotovo sa stopostotnom sigurnošću reći da je uzrok tomu bio genetski inženjering. No kad je FDA pred Kongresom govorila o toj smrtonosnoj epidemiji, uopće nije spomenula genetski inženjering. Za sve su okrivili nekakve prijevare u vezi sa zdravljem. Na isti su način od javnosti krili informacije koje bi također pomogle da se za cijeli problem okrivi genetski inženjering. To je primjer da je ozbiljna smrtonosna epidemija bila povezana s genetskim inženjeringom i da je skrivena od očiju javnosti. Istražitelji su bili u mogućnosti utvrditi da se radi o epidemiji zato što je bolest imala četiri karakteristike: bila je rijetka, izbila je na brzinu, bila je ozbiljna i dolazila je iz jednog izvora. Da je samo jedna od ovih karakteristika izostala taj bi smrtonosni dodatak prehrani možda još bio na tržištu. Zbog toga se nameće pitanje što je s tisućama genetski modificiranih proizvoda koje trenutačno možete kupiti na tržištu? Jesu li oni možda odgovorni za činjenicu da se između 1994. i 2001. udvostručio broj bolesti povezanih s prehranom? Hoće li tisuće mutacija prouzročiti neke alergijske reakcije koje su možda odgovorne za povećanja broja alergičara u SAD-u? Jesu li debljina i dijabetes, koji su dosegnuli strahovite razmjere, možda povezani s genetskim inženjeringom? To su važna pitanja. Postoji toliko načina na koji bi genetsko modificiranje moglo dovesti do ovakvih bolesti, ali ne provode se nikakva istraživanja. Znatnu većinu istraživanja o genetskom inženjeringu provodi industrija. Napravljeno je manje od 20 neovisnih istraživanja o sigurnosti, znači svega nekoliko. Mnoga od njih jednostavno ne žele naći probleme. Ako vam netko kaže da Amerikanci već godinama jedu takvu hranu i da do sada nitko nije nastradao, taj čovjek očito ne govori sa znanstvenog stajališta. Ako ne tražite, onda ništa nećete ni naći. Oni se ne osvrću niti na tu smrtonosnu epidemiju iz 1980-ih.

 

Znanost, potrošači i gmo

 

Vizionar: Postoje znanstvenici i odvjetnici koji su povezani s biotehnološkom industrijom i vladinim agencijama, no postoje i ljudi koji nemaju sukob interesa, ali su naišli na poteškoće kada su htjeli objaviti rezultate, od mita do prijetnji da će izgubiti radno mjesto ili dozvolu za rad. Napisali ste da je oko 30 posto znanstvenika na neki način dobilo nemoralne ponude ili prijetnje da će izgubiti dozvolu za rad?!

 

Jeffrey: Postoji mnogo takvih priča koje sam dokumentirao u knjizi,  u kojima su znanstvenici otkrili inkriminirajuće dokaze ili izrazili sumnju u vezi s genetskim inženjeringom, pa su ih mnogi pokušavali zaustaviti. Jedan profesor sa Sveučilišta California htio je objaviti inkriminirajuće dokaze o kontaminiranju autohtonih vrsta kukuruza u Meksiku GM- kukuruzom. Izjavio je da mu je prijetio visoki dužnosnik meksičke vlade, spomenuvši da zna koju školu pohađaju njegova djeca, kako bi ga na taj način spriječio da objavi knjigu. Kasnije mu je oduzet stalni status sveučilišnog nastavnika na Sveučilištu California. No, nakon što je provedena istraga vraćen je na prijašnji položaj. Moj je najdraži primjer dr. Pusztai, vodeći istraživač u svijetu na tom području. On je radio na projektu koji je sponzorirala vlada kako bi se utvrdio idealni protokol za testiranje GM-hrane. On i svi ostali iznenadili su se kad su vidjeli što se dogodilo kada su neke štakore hranili genetski modificiranom rajčicom, koja je navodno bila sigurna. Štakori su imali ozbiljna oštećenja živčanog sustava, organa i probavnog sustava itd. S tim je dokazima izašao u javnost zbog čega je dva dana bio junak. Nakon toga su došla dva telefonska poziva, navodno iz premijerovog ureda. Poziv je preko recepcije prebačen do direktora Instituta. Dr. Pusztai je sljedećeg jutra otpušten, nakon 35 godina rada, i ušutkan prijetnjama sudskom tužbom. Jedan je drugi britanski profesor izjavio da je bio na navodno neovisnoj konferenciji kako bi razgovarali o GMO-u. Prijetili su mu da će ostati bez financijskih sredstava bude li kritizirao GM. Jedna je britanska znanstvenica izjavila da je istjerana sa svog sveučilišta nakon što je tamo predavala gotovo 25 godina. To se stalno događa, pa čak i unutar američke vlade. Nakon što su neki znanstvenici u Americi izrazili zabrinutost zbog Monsantovog GM goveđeg hormona za rast, izgubili su svoja radna mjesta, ovlasti ili su bili primorani otići. Kongresu je upućeno anonimno pismo u kojem je stajalo da se radi o prijevari i sukobu interesa. Korporalizacija znanosti ovih je dana postala nevjerojatno jaka. Ima jedan dodatak hrani, sladilo koje se zove aspertine koji je genetski modificiran. Između 1985. i 1995. godine tvrtka koja ga je proizvodila bila je u vlasništvu Monsanta. U tih je deset godina provedeno otprilike 166 istraživanja o tom sladilu. Polovicu njih napravila je industrija i njihova istraživanja nisu otkrila nikakve probleme. Druga su polovica bila neovisna istraživanja i u svakom se postavilo pitanje zdravlja, uključujući i mogućnost obolijevanja od tumora na mozgu. To nije slučajnost već pokazuje da su znanstvenici koji obavljaju ta istraživanja izloženi pritisku i manipulaciji. Jedno je istraživanje u Velikoj Britaniji pokazalo da je 30 posto anketiranih znanstvenika izjavilo da se od njih zahtijevalo da promijene rezultate. Jedno je izvješće u  časopisu «Nature» pokazalo da je 20 posto znanstvenika doista i promijenilo rezultate na zahtjev drugih osoba. Ovdje je riječ samo o anketiranim osobama, moguće je da je postotak mnogo veći. Dr. Pusztai je doista rijedak primjer - on je neovisni znanstvenik koji se koncentrirao samo na svoj zadatak, a nije mu bilo važno tko ga financira ili što je politički korektno. Nažalost, proučite li pitanje genetskog inženjeringa, pogledate li karijere u cjelini onih znanstvenika koji zagovaraju genetski inženjering, vidjet ćete da su podmićeni. Oni primaju novac direktno ili indirektno, ili su njihove kolege stvorile takav pro-GM-stav da ga je teško kritizirati. Ministar poljoprivrede za vrijeme Clintona izjavio je da je stav onih koji su podupirali biotehnološku industriju bio da je ta tehnologija dobra i da je gotovo nemoralno reći da nije dobra. Ona će riješiti sve probleme ljudske rase, nahranit će gladne i obući gole. Ako se tomu protiviš, onda si glup. Taj je stav zauzimala i vlada. Rekao je da se čovjek osjećao nelojalnim ako je želio predstaviti otvoreno mišljenje. To je rezultat napora koji su stajali nekoliko milijuna dolara. Vrlo su uspješno uvjeravali ljude u medijima, u vladi i znanosti da je to budućnost. No pogledate li podatke, pogledate li kolika bi šteta mogla nastati i koliko je malo istraživanja napravljeno, vidjet ćete da to sigurno nije budućnost.

 

 

Vizionar: U Hrvatskoj, a vjerujem i drugdje, postoje znanstvenici koji javno tvrde da je genetski inženjering tako siguran način proizvodnje hrane da bi tu hranu ponudili svojoj djeci i prijateljima. No, što mogu učiniti oni koji takvu hranu ne bi jeli ni uz takve preporuke? Vlada i korporacije su moćnije i imaju više novca i utjecaja pomoću kojih nameću GM-hranu. Tko će dobiti bitku? Koja strana trenutno pobjeđuje?

 

Jeffrey: Odlično pitanje. Prvo ću se osvrnuti na te znanstvenike. Slavni je sjevernoamerički znanstvenik dr. David Suzuki rekao: «Ako ijedan znanstvenik ili političar tvrdi da je GM-modificirana hrana sigurna, onda je on ili krajnje glup ili laže. Te tvrdnje nisu točne». Mislim da osoba koja kaže da je GM-hrana sigurna jednostavno ne vodi računa o činjenicama. A djeca su najviše ugrožena. Čak je i Kraljevsko društvo u Velikoj Britaniji koje zagovara biotehnologiju izjavilo da moramo istražiti potencijalni utjecaj na malu djecu, trudnice i starije osobe. Kraljevsko društvo u Kanadi izjavilo je da moramo istražiti nepredvidive nuspojave genetskog inženjeringa. To je eksperimentiranje s našom djecom. Ovog sam tjedna objavio film «Skrivene opasnosti u dječjoj hrani – GM hrana» u kojem sam otkrio da se djeca koriste kao pokusni kunići u ovom opasnom eksperimentu. Što se zapravo događa u svijetu? Već sam spomenuo da je industrija htjela preuzeti opskrbu hranom u svijetu, svih 100 posto svog komercijalnog sjemenja. Na svu sreću, mogu reći da su potrošači rekli: «Ni mi niti naše obitelji ne želimo sudjelovati u tom eksperimentu». Oni su zaustavili tu opasnu ekspanziju. 99 posto GM-usjeva su soja, kukuruz, pamuk i uljana repica. 99 posto tih usjeva dolazi iz četiri zemlje. Bilo je pokušaja da se to proširi i na druge zemlje. No dobro informirani potrošači, koji su čuli za opasnosti, jednostavno su rekli: «Ja to ne želim jesti». Zbog toga su najveći europski proizvođači prehrambenih proizvoda u travnju 1999. godine rekli: «Nema više GM-hrane». Potrošači, koji se nalaze na vrhu hranidbenog lanca, bili su poticaj za proizvođače da odbace GMO. Sada proizvođači moraju odbaciti GM-životinjsku hranu kako potrošači ne bi jeli mliječne proizvode ili meso životinja koje su hranjene GM-hranom. To je sada osobito važno, jer je u  Brazilu, koji je izvor genetski nemodificirane soje, sada dozvoljeno saditi GM-soju. Moramo zamoliti proizvođače da kažu brazilskim proizvođačima da ne upotrebljavaju GM-soju jer bi se cijela ravnoteža mogla poremetiti. Živimo u vrlo kritičnom vremenu. Pobjeđujemo diljem svijeta. Pitanje GMO-a je diljem svijeta vrlo osjetljivo. Biotehnološka je industrija od 1970-ih izgubila 45 milijardi dolara. Samo je prošle godine izgubila 6,4 milijardi dolara. Nisu uspjeli uvesti GM-pšenicu, nisu uspjeli stvoriti program za poboljšanje zdravlja ljudi. Tehnologija ne funkcionira onako kao što su oni očekivali. Cijela bi se industrija mogla urušiti pomoću jednog suprotnog istraživanja. Oni to znaju i zbog toga pomoću američke vlade pokušavaju odgurnuti to pitanje. No potrošači poručuju da ne žele sudjelovati u tome, i to je ključ svega. Iako su Monsanto i drugi potpuno korumpirali vladu, iako ona potpuno stoji iza genetskog modificiranja, potrošači su rekli: «Nema više genetski modificirane hrane za nas i našu djecu.» Oni na taj način mogu zaustaviti taj opasni eksperiment. Zato sam objavio knjigu i zbog toga putujem diljem svijeta, na svih pet kontinenata, kako bih o tome informirao ljude. Obrazovanje je ključ svega. Što ljudi budu više znali o GM hrani, to će joj manje vjerovati.

 

Vizionar: Neki tvrde da je genetski inženjering samo neka vrsta vrlo naprednog unapređivanja vrsta.

 

Jeffrey: To je jedan od onih mitova koje industrija širi u javnosti. FDA-ovi su znanstvenici vrlo jasno rekli da se radi o drukčijoj tehnologiji i da ona sa sobom nosi drukčije opasnosti. Uzimamo gene jednih vrsta i umećemo ih u druge vrste, a ti se geni nikad na prirodan način ne bi našli u njihovim organizmima. Prešli smo granice koje postoje između vrsta. To činimo na vrlo grub i nasilan način. Moguće je da stvaramo potencijalne genske mutacije i kombinacije. Znanstvenici očekuju da će geni u tom organizmu funkcionirati na isti način kao u drugom organizmu. No, ta tvrdnja nije potkrijepljena dokazima. Hoće li proizvesti drukčije proteine? Hoće li taj protein imati dodatne molekule? Hoće li on biti drukčije složen? To su tehnička pitanja, ali svatko može razumjeti da taj gen nije bio dio milijuna godina duge evolucije tog organizma, niti cijele strukture tog organizma koji nosi sve te gene. Umećemo novi gen na vrlo umjetan način i onda očekujemo da će dobro funkcionirati. To sigurno nije nastavak prirodnog unapređenja vrsta. To je ista propagandna poruka kao i ona koju čujemo kako ćemo nahraniti svijet. To su reklame, a one nemaju veze sa stvarnim činjenicama.

 

Nevjerojatno je kad zemljoradnici diljem Sjeverne Amerike opisuju što se događa kada životinjama ponude da biraju između genetski modificirane i genetski nemodificirane hrane. Životinje uglavnom jedu isključivo genetski nemodificiranu hranu. Farmeri su krave dovodili u staju u kojoj su se nalazila dva korita, s genetski modificiranom i genetski nemodificiranom hranom. Krave su prvo dolazile do korita s genetski modificiranom hranom, pomirisale su je, podigle glavu, pogledale drugo korito i otišle do njega. Pojele su svu hranu, otišle do genetski modificirane hrane, pomirisale je i zatim otišle. Dogodilo se to sa svinjama i kravama. Utvrdili su da guske, štakori, miševi, lososi i rakuni - svi više vole genetski nemodificiranu hranu. Napravljeno je istraživanje s GM-rajčicom. Morali su prisiliti štakore da je jedu. Na kraju je utvrđeno da je nekoliko štakora imalo krvarenje u želucu, 7 od ukupno 40 štakora umrlo je u sljedeća dva tjedna, a rajčica je dobila odobrenje. Možda ove životinje znaju kako izbjeći te proizvode? Ako pogledate istraživanja o hranjenju, kod životinja koje su hranjene GM proizvodima otkriveni su potencijalno kancerogeni rast ćelija u probavnom sustavu, manji mozgovi, jetra i testisi, djelomična atrofija jetara, oštećen imunološki sustav, krvarenje u želucu, neobjašnjiv uzrok smrti, dvostruko veći broj smrtnih slučaja, poteškoće u razvoju ćelija u jetri, teže jetre, poteškoće u razvoju bubrega, poteškoće u razvoju krvnih ćelija. Nekoliko je zemljoradnika izjavilo da su svinje imale reproduktivne poteškoće kada su ih hranili GM-kukuruzom. Bile su sterilne, imale su lažne trudnoće ili su rađale vreće vode. Moguće je da životinje imaju neko osjetilo koje im govori što za njih nije dobro. Moj je zadatak dovesti ljude na razinu životinja, kako bismo i mi odbacili GM-hranu. Usput rečeno, ja nisam protiv istraživanja genetske tehnologije niti protiv istraživanja DNK-a. Svakih nekoliko mjeseci naučimo nešto novo o DNK-u, a proces genetskog inženjeringa temelji se na znanosti koja je stara 40 godina. Nije odgovorno hraniti milijune ljudi proizvodima tako mlade znanosti, ili ih pustiti u okoliš gdje više nećemo moći ukloniti njihove posljedice.

 

 |  Ispis stranice


Tagovi:    
19.10.2019. FaceFitness by Mia