Objavljeno: 24.3.2008..

Raznolikost najvažnija za zdravlje djeteta

Piše: Jadranka Boban Pejić

Nedavno je u dnevnim i drugim novinama dosta polemike izazvalo pitanje - je li etički hraniti djecu vegetarijanski (u to se automatski svrstava i makrobiotiku?!). Objavljeno je kako je američka nutricionistica dr.Lindsay Allen upozorila da je nedostatak cinka, vitamina B12, kalcija, željeza i vitamina A problem kod djece koja ne jedu meso i mliječne proizvode.

No, ono što nije navedeno je podatak o navedenom istraživanju. Ono je provedeno na pothranjenoj djeci (!) u Keniji kojoj su svaki dan u prehranu dodavane dvije žlice mljevenog mesa. Djeca su nakon dva tjedna napredovala u rastu i razvoju. Najveća prašina podigla se u Velikoj Britaniji gdje su vegetarijanske udruge najjače, a oglasio se i Sir Paul McCartney koji je rekao da je istraživanje čista glupost te da ga je financirala mesna industrija. Navedena djeca napredovala bi, budući da su bila izgladnjela, od dvije žlice bilo koje hrane koja bi im se dodala u prehranu. Glasnogovornik British Dietetic Association objavio je da nema podataka da su u zemlji s najvećim postotkom vegetarijanaca djeca koja se hrane veganski ili vegetarijanski pothranjena ili da su na bilo koji način nedovoljno razvijena u odnosu na one koji se hrane klasično.

Jako je važno, i bit će sve važnije, provjeravati obavljaju li tzv. znanstvena istraživanja neovisni laboratoriji ili ih financiraju mliječni i mesni lobiji!

 

Da se makrobiotički pristup prehrani često izjednačava s vegetarijanstvom i veganstvom pokazuje i sljedeći primjer: «Za dijete je najveći rizik veganska i makrobiotska prehrana koja apsolutno isključuje bilo kakvu hranu animalnog podrijetla. Bjelančevine biljnog podrijetla po svom sastavu aminokiselina imaju manju biološku vrijednost od onih animalnog podrijetla... a veliki je problem i značajno veći volumen hrane koji dojenče i malo dijete uopće ne mogu konzumirati. Sve to za posljedicu može imati zastoj u rastu i razvoju. Sve gore navedeno govori o veganskoj i makrobiotičkoj prehrani kao neadekvatnoj i opasnoj za malo dijete i roditelje treba uvjeriti da je ne provode.»

Dijete u kretanju, Zbornik radova 2005, Diana Puevski, Specijalistička pedijatrijska ordinacija, Zagreb

 

Još osamdesetih godina prošlog stoljeca cijeli niz istraživanja ustvrdio je da ne postoji superiornost namirnica životinjskog porijekla u odnosu na namirnice biljnog porijekla. Volumen hrane nije ništa veći od uobičajenog volumena hrane, to zna svatko tko je pripremao kašice za svoje dijete. Zaista je zanimljivo da ovakvi napisi dolaze bez ikakvih referenci, a zanimljivo je da nas, koji dvadeset godina radimo na edukaciji i podižemo zdravu djecu, uvažena pedijatrica nije pitala za naše iskustvo, mišljenje, primjere.

Zašto djeca koja jedu meso, jaja, mliječne proizvode imaju alergije, anemije, nedostatak B12 i sl.? Jer, kao što znamo, najveći postotak djece koja danas imaju problema s alergijama, anemijama, osteoporozom i drugim poremećajima zdravlja dolaze iz obitelji koja se klasično hrane tj. jedu i mliječne proizvode i meso i jaja itd.

Međutim, izolirani slučajevi koji se u javnosti koriste da bi se podigla hajka na sve koji se usude drugačije hraniti svoju djecu isto tako ukazuju da nije dovoljno samo prestati jesti meso da bi prehrana bila kvalitetna. Postoji dosta vegetarijanaca koji se nezdravo hrane, jedu rafinirane proizvode i sl. Svijest i znanje o nutrijentima kao i o kvaliteti namirnica koje koristimo u prehrani nužna je za optimalno zdravlje djeteta. Ali ona je nužna i kod onih roditelja koji maloj djeci daju gazirana pića, hrenovke, čipseve i sl. te mliječne proizvode koji su nakrcani hormonima, aditivima i kemikalijama, a ne samo za vegane i vegetarijance.

 

Makrobiotički pristup prehrani podrazumijeva raznolikost kao jedno od svojih osnovnih načela. Raznolika prehrana koja sadrži cjelovite žitarice, mahunarke, povrće, orašaste plodove, sjemenke, voće i povrće te pažljiva obrada i priprema obroka NE MOŽE izazvati deficite u prehrani, a pogotovo ne manjak proteina ili bjelančevina. Makrobiotički pristup često upravo za prehranu djece preporuča ribu i plodove mora pogotovo u mediteranskim zemljama kakva je i naša. No, isto tako smatramo da je moguće u prehrani djece provoditi i vegetarijanski i veganski koncept, ali uz naglašenu svijest i znanje o nutritivnim vrijednostima hrane, kontroliranje stolice i aktivnosti djeteta te obvezne dodatke prehrani, naravno, opet prirodnog i cjelovitog porijekla. Makrobiotčki pristup ISKLJUČUJE ideoloski koncept i fanatične pristupe te naglašava INDIVIDUALIZACIJU kao neophodan koncept u prehrani – svi smo različiti stoga je ključno biti otvoren i spreman na prilagodbe pa makar one nekad odstupale od naših ideoloških i idealističkih uvjerenja.

Pritisak okoline često je puno veći problem za roditelja koji posebno brine o prehrani svog djeteta nego sama prehrana. Istina je da ako želite malo dijete hraniti prema makrobiotičkim načelima morate kuhati kvalitetne obroke, ali odabirom makrobiotike osobna njega i njega vlastitog djeteta podrazumijevaju cjeloviti pristup na svim razinama naseg postojanja, čime onda makrobiotika i opravdava svoj naziv «veliki život».

 |  Ispis stranice


Tagovi:    
14.3.2019.. Nikad lakši detoks