Ako imate problema s disanjem, šmrcate, iznenade li vas neobične pojave na koži, pojavi se naticanje usnica, osjećaj zatezanja kože, crvenilo na licu ili negdje na tijelu i slično, reklo bi se da ste na nešto alergični. Možda je svojevrsni protein iz hrane pokrenuo reakciju tijela tj. imunog sustava ili su prašina, grinje, ambrozija itd. ušli u organizam pa se sada on pokušava riješiti neželjenog „uljeza“.

Možda odete i na testiranje alergije na hranu i dobijete rezultat koji gotovo sve što volite prikazuje opasnim za vas. Što ćete jesti? Ispada da vam je gotovo sva hrana neprijatelj. Kako ćete izaći van u šetnju, jer tamo vas čeka ambrozija? Razvija se osjećaj očaja i izgubljenosti. Kvaliteta življenja drastično pada. Simptomi, dijagnoza i tretmani koji slijede kvalificiraju vas u bolesnika tj. alergičara.

Postotak alergičara svake godine se uvećava pa sad i 8 – 10 % djece ispod 3 godine ima alergiju, a još je više odraslih koji se godinama muče sa svojim „proljetnim“ i sličnim poteškoćama. U ovom tekstu želio bih o alergijama govoriti iz drugog aspekta, a ne o kurativi i samoj bolesti, pa bih se prvo pitao: Zašto više ne možemo opstati u našem staništu i razvili smo konflikt, sukob? Odgovor možda možemo naći u činjenici da ekološki problemi narušavaju balans okolišu koji sve manje pogoduje mogućnosti našeg organizma da neutralizira sve snažnije utjecaje, što znači da moramo proći puno godina ili generacijske adaptacije na nove utjecaje.

Ono čime ćemo si možemo olakšati, jesu pokušaji da se smanje simptomi. Ali dok ne riješimo problem ugrožavanja toksičnim materijama, nećemo trajno riješiti naš problem reakcija na teške metale i slične onečišćivače.

Zašto smo alergični?

Sljedeći problem je denaturalizacija hrane. Namirnice ili žitarice ili proizvodi koji se rade od hibridnih sorti, genetički modificiranih organizama, kemijski dorađenih, od naših organa traže novi protokol adaptacije. U prvi mah naš organizam reagira kroz obrambeni sustav i želi se zaštititi. No, kako opet nije dobro kapacitiran za tu reakciju, on popušta. I tada, kroz niz protokola, mi ili stječemo i povećamo razinu tolerancije, ili stradavamo. Tu se negdje već i naslućuje odgovor na pitanje: „Zašto svi nisu alergični?“ Svaka osoba individualno reagira na vanjske poticaje i to ovisno o trenutačnom statusu organizma i tu treba svakako istaknuti da će onaj organizam koji nije opterećen stresom, koji nije opterećen prekomjernom tjelesnom težinom, koji nema opstrukciju respiratorne aktivnosti s velikom količinom sluzi, imati zavidnu razinu otpornosti.

U tom slučaju ambrozija, grinje i prašina ne mogu biti tako značajan „okidač“ za alergijsku reakciju. Naravno da postoji razina toksičnosti gdje su otrovi ekstremni pa nijedan živi organizam ne može preživjeti, no to nije predmet ovog teksta.

Sljedeće što se možemo pitati jest: „Je li to bolest i ima li osoba koja ima alergije status bolesnika?“ Jednostavnom logikom doći ćemo do zaključka da je svako stanje koje je popraćeno simptomima i reakcijama tijela bolest. Isto tako, danas je činjenica da ne rješavamo uzroke problema,  te se razvija status „kroničnog alergičara“, koji, eto, svake godine u proljeće mora uzimati lijekove da smanji simptome alergije. No, s druge strane, za cijelu tu situaciju možemo reći da i nije bolest, da se ne radi o bolesniku, već je to prirodna reakcija organizma koji želi uspostaviti ravnotežu između nutarnje i vanjske sredine.

Dakle, naše tijelo šalje poruke da postoji nekakav konflikt. Na primjer ambrozija se udomila u sluzi u respiratornom traktu, tijelo je želi izbaciti, no to ne može tako lako učiniti. Da se riješimo uzroka, a ne simptoma, potrebno je izbaciti sluz i ne proizvoditi je više. Lako je moguće da jednstavno izbjegavanje brašnastih proizvoda, rafiniranih proizvoda i mlijeka bude dostatan potez. U pozadini mnogih reakcija nalaze se predispozicije kao što su hiperacidoza u tijelu, zatim stresom ugrožene membrane sluznica, uznemirenost mikroflore u probavnom traktu i duboka intoksikacija u tijelu. Dakle, sve prethodno navedeno može biti podloga za reakciju tijela na nešto što je zapravo jako benigno, pa ćemo tako optužiti i čestice prašine, grinje, kikiriki maslac, ubod pčele i slično za naše „teško“ stanje.

Naš organizam posjeduje sposobnost da se nosi s izazovima, no isto tako je važan i mentalni i prosudbeni kapacitet da ispravnim i kvalitetnim odlukama izbjegnemo formiranje preduvjeta koji nas vode u konflikt s našim okolišem, hranom i slično.

Napisao: Zlatko Pejić, iz Makronova glasila, br. 49