Kad god osjećamo nedostatak ili smanjenu vitalnost, u stvari  nam je pao imunitet. Imunitet je upravo jedan od najvažnijih faktora naše vitalnosti i zaista je nevjerojatno da većina ljudi tijekom svog života rijetko dosegne svoj maksimalni potencijal uspješnog imuniteta.

S jedne strane, događa se da imuni sustav loše ili nedovoljno aktivno funkcionira pa se razvijaju mnoge bolesti od infekcija do raka. S druge strane, u porastu su tzv. autoimune bolesti, proces u kojem se imuni sustav aktivira protiv svog “domaćina”, dakle nas samih te se pokreću različite bolesti poput reumatoidnog artritisa, alergija i sl.
 

Znači li to da smo tijekom vremena izgubili znanje i vještine da tu urođenu sposobnost organizma jačamo i razvijamo?
Polovicom prošlog stoljeća znanstvenici su počeli razvijati a onda tijekom vremena i “proizveli” cijeli niz sofisticarnih tehnika koje su trebale pokazati razumijevanje funkcioniranja imunog sustava i podizanje njegovog funkcioniranja na višu razinu. Danas, šezdesetak godina poslije, suočavamo se umjesto toga s porastom bolesti kao posljedicom pada imuniteta i porastom autoimunih bolesti kao posljedice “krivog” funkcioniranja imunog sustava.

Okoliš, neprijatelj ili prijatelj?

Često, pri spominjanju imuniteta govorimo o borbi protiv “zločestih” klica, mikroba, bakterija i sl. Na taj način, u stvari, možda i nesvjesno, potpuno negiramo urođenu sposobnost tijela da se štiti od vanjskih utjecaja, i to ne kroz borbu već kroz suradnju s prirodom.  No, to u današnje vrijeme zaista zahtjeva promjenu stava, pa i otklanjanje mnogih zabluda u koje smo u međuvremenu “upali”.

Naime, još su pioniri mikrobiologije poput Pasteura govorili da su klice/mikrobi samo “agenti” neke bolesti a ne i njezin uzrok. Uzrok bolesti leži u stanju unutrašnjeg “okoliša”, dakle stanja našeg organizma tj. stanja našeg imuniteta. Upućivanje na vanjske čimbenike, umjesto koncentracije na unutrašnje kapacitete i njihovo njegovanje, dovelo nas je do gledišta pri kojem nam se svijet virusa, bakterija i mikroba predstavlja kao podmukli, neprijateljski svijet kojeg treba uništiti i zaustaviti što je, najblaže rečeno, svjetlosnim godinama daleko od istine. Mi postojimo zahvaljujući tom mikrosvijetu a razvijanje “oružja” protiv njega (od koktela cjepiva pa do kućnih deterženata) bez sumnje nas vodi u pogrešnom smjeru i kao što se pokazuje postaje vrlo opasno i riskantno za naše zdravlje i opstanak.

Naše “dobrostanje” ovisi o interakciji između fizičkih, mentalnih, emotivnih i duhovnih aspekata te o njihovom razumijevanju i utjecaju na naše zdravlje. Imuni sustav pri tome nije organ ili dio organizma već predstavlja ukupnost međudjelovanja/performansi svih organa u optimumu svojih funkcija.

Izgleda da smo kao civilizacija više skloni razvijanju oružja u borbi protiv nečega nego promišljanju kako naš imunitet najviše ugrožavaju upravo naše vlastite navike, i to one svakodnevne, poput toga što jedemo, pijemo, koliko se krećemo, kako komuniciramo, kako balansiramo stres i sl.

Naš se organizam rađa sa svim potencijalima da se uspješno nosi s izazovima iz okoliša no važno je čime ga “opskrbljujemo” tijekom življenja. Pri tome je ono što unosimo u organizam od presudne važnosti za njegov imunitet jer ono što pijemo, jedemo, kako dišemo pa i kako mislimo određuje kvalitetu naše krvi, kvalitetu funkcija organa a samim time onda i imuniteta.

Cijeli članak u kojem je navedeno i 10 vrhunskih namirnica za jačanje prirodnog imuniteta, s njihovim glavnim svojstvima, pročitajte u časopisu Ženska posla.